Logoped u vrtiću

LOGOPED ZA SVE SKUPINE DJECE

Logoped je stručnjak osposobljen za rad na prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju i tretmanu poremećaja ljudske komunikacije, odnosno:

• svim onim procesima i funkcijama koji su povezani s proizvodnjom govora
• s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika
• kao i oblicima neverbalne komunikacije

Posao logopeda u vrtiću podrazumijeva rad na:komunikacijskim poremećajima

• poremećajima izgovora
• poremećajima tečnosti govora (mucanje, brzopletost)
• jezičnim poremećajima (različite etiologije)
• poremećajima glasa
• poboljšanju komunikacijskih vještina i učinkovitosti – (poboljšavanje glasovnih kvaliteta kod odgojitelja)
• rehabilitaciji slušanja jezika i govora djece oštećena sluha
• poremećajima oralno – laringealnih funkcija (gutanje)
• neverbalnoj, potpomognutoj komunikaciji

Najveći dio poremećaja nastaje u najranijem djetinjstvu pa je od iznimne važnosti pružanje logopedske pomoći upravo u tom periodu. Zbog toga je značajno da stručnu pomoć logopeda mogu dobiti upravo djeca predškolske populacije, odnosno djeca koja polaze dječji vrtić.

Logoped u dječjem vrtiću najveći dio svojeg rada provodi u neposrednom radu s djecom u vidu: preventivnog pregleda rizičnog djeteta, trijažnog pregleda djece, provođenja dijagnostičkog postupka, terapijskog rada na otklanjanju poteškoća. Isto tako logoped radi i na suradnji sa roditeljima i odgojiteljima.

• Poremećaji u razvoju govora često imaju složenu sliku koja zahtijeva i složen pristup. Dijagnosticiranje je otežano naročito ako postoje i neki drugi poremećaji. To zahtijeva mišljenje tima stručnjaka pa se takva djeca moraju uputiti na dijagnostiku u druge ustanove.
• Neposredni terapijski rad sa djecom provodi se individualno u točno zakazanim vremenskim terminima. U radu sa djetetom poštuju se sve posebnosti, navike i mogućnosti djeteta. Otkrivaju se djetetovi unutarnji potencijali te iskorištavaju najbolji psihofizički faktori kako bi logopedske vježbe bile što kvalitetnije i uspješnije.

Logopedski tretman djece u predškolskom periodu je nezamisliv bez suradnje s roditeljima, bez njihova uključivanja u terapijski postupak te nastavak rada sa djetetom u obiteljskom domu. Zbog toga se roditelji upoznaju sa vrstom i stupnjem poteškoće, poučavaju se u konkretnim terapijskim postupcima kako bi što realnije prihvatili poteškoću svojeg djeteta.

 POREMEĆAJI IZGOVORA

Najučestaliji govorni poremećaji u općoj populaciji djece su poremećaji izgovora, a još su češći u djece s posebnim potrebama.
Govor predškolskog djeteta, čak i kada je izgovor popraćen mnogim „pogreškama“ može biti smiješan i simpatičan roditeljima i svima koji su u djetetovoj blizini. Neki se zavaravaju time da će se takve „pogreške“ ispraviti same od sebe kako će dijete odrastati. Na žalost, u većini slučajeva, to se ne događa. Jer problematika poremećaja izgovora može biti puno složenija. Treba napomenuti da su poremećaji izgovora često samo simptom složenijih poteškoća koje dijete ima na području razvoja jezika. Stoga je bitno na vrijeme uočiti poremećaj izgovora kod djeteta i djelovati na njegovo ublažavanje ili otklanjanje.

Kako prepoznati poremećaj izgovora?
Poremećaje izgovora možemo uočiti na razini glasova i/ili riječi, a mogu se javiti u tri oblika:

1.izostavljanje glasa
Dijete ne može izgovoriti neki glas, ali mu ostavlja mjesto: npr. umjesto RUKA– dijete izgovara UKA ili umjesto TRAVA– TAAVA

2.zamjena glasa
Dijete zamjenjuje glas ili skupinu glasova, koje ne može izgovoriti, drugim glasom: npr. umjesto MIŠ– dijete izgovara MIS, ili umjesto RIBA– dijete izgovara LIBA ili JIBA

3.nepravilno izgovaranje glasa ili skupine glasova
Dijete izgovara glasove, ali njihova zvukovna realizacija odstupa od standardnog izgovora npr. jako „umekšan“ izgovor glasova /Š/Č/Ž/ ili „francuski“ izgovor glasa /R/

Dijete može griješiti sustavno, odnosno da u govoru uvijek griješi na isti način. Na primjer, ako dijete umjesto glasa /Š/ izgovara glas /S/ onda će uvijek griješiti na isti način. Pa će tako umjesto riječi ŠUMA izgovarati SUMA, umjesto GRAŠAK–GRASAK, KOŠ–KOS itd.
Dijete isto tako može griješiti nesustavno, da ne griješi uvijek na isti način. Odnosno, određeni glas u pojedinim situacijama može pravilno izgovarati, a u nekim situacijama ga izostavljati, pogrešno izgovarati ili zamjenjivati drugim glasom. Takve nesustavne pogreške su uobičajene u ranom govornom razvoju djeteta i ako nisu prečeste smatraju se dijelom normalnog govornog razvoja do četvrte godine.

Razvoj izgovora kod svakog djeteta je individualan i postupan!
No, postoje određena pravila pojavnosti glasova i glasovnih skupina u govornom razvoju djeteta. Neke glasove dijete usvaja vrlo rano, dok neki dolaze nešto kasnije. Glasovi koji su motorički i akustički jednostavniji za izvedbu javljaju se ranije u izgovoru, dok se izgovor onih kompliciranih „izoštrava“ duže vremena.

Dijete starije od 5,5 godina bi trebalo ispravno izgovarati sve glasove našeg izgovornog sustava.
Sljedeća tablica Vam može okvirno pomoći do koje dobi tolerirati pogreške u djetetovom izgovoru (prema Vuletić, 1990.):

 Uočite li poteškoće kod djeteta, potražite pomoć logopeda, a uz osobnu podršku pomozite djetetu u prevladavanju poteškoća koje ima.

Uspješnost i duljina logopedske terapije s djetetom koje ima poremećaj izgovora ovisi o nizu čimbenika:

• uzroku poremećaja
• težini poremećaja
• redovitosti pohađanja logopedske terapije
• suradnji i pomoći roditelja
• motivaciji djeteta
• radnim navikama djeteta
• dobi djeteta

Kako pomoći djetetu koje ima poteškoća u izgovoru:

• budite dobar govorni model djetetu – govorite pravilno
• nastojte biti djetetova podrška i kad je ono samo svjesno svoje poteškoće u izgovoru
• ne ispravljajte dijete, jer kad bi moglo pravilno izgovarati, sigurno bi to činilo
• ne posramljujte dijete zbog načina govora, i ne dozvolite drugima da to čine
• potražite pomoć logopeda
• motivirajte dijete za odlazak na logopedsku terapiju, pohvalite njegov trud
• aktivno se uključite i podržite rad logopeda s djetetom